2. zavjet uspjeha

Drugi zavjet uspjeha: “Nikada više neću dopustiti sebi da osvit dočekam bez putokaza”

Već sam drugačija i bolja osoba. Samo je nekoliko dana prošlo otkako sam uz pomoc ovih svitaka zapoceo svoje novo bivstovanje, ali u mom srcu vec je došlo do neobicne i snažne bure: iznova probuđene nade, koja gotovo da vec bješe izčezla u minulim godinama. Najzad sam se oslobodio svoje mahune ocajavanja, i zahvalan sam na tome.

Zahvaljujuci rijecima Prvog Zavjeta Uspjeha, još svježim na mojim usnama, vec sam u svojim ocima umnogostrucio svoju vrijednost; i to moje novo vrijednovanje sebe samog, siguran sam, na kraju ce prihvatiti i sav svijet.

Konacno, poznata mi je velika istina.

Jedina važna cijena je ona koju sebi samima pripisujemo. Ukoliko sebi odredujemo odvec nisku cijenu, i svijet ce se s njom saglasiti. Ali, ako prikažemo sebe u najboljoj svjetlosti, svijet ce i tu našu procjenu sebe samih spremno prihvatiti.

Hvala ti, Bože, što si mi ove dragocene svitke stavio u ruke. Ovo je prekretnica mog života i ja ne mogu, i necu, okrenuti leda tom izazovu, kao što sam toliko puta cinio u prošlosti.

Sada mi je znano da u svacijem hodocašcu kroz ovaj život postoje sveta mjesta na kojima covjek, neizbježno, osjeca bliskost sa božanskim; mjesta na kojima se nebesa svijaju tik iznad naših glava, i andeli dolaze da nas poducavaju.

To su žrtvena mjesta, mesta na kojima se doticu smrtno i nesmrtno, suđajna mjesta na kojima se vode velike bitke ljudskog života…

Moji porazi iz prošlosti vec su skoro zaboravljeni.

Cak i boli i slomljena srca. I, u godinama što stoje preda mnom bicu sretan – ukoliko uzmognem da pogledam unazad put tih minulih, izuzetnih dana, i shvatim da sam napokon, ovdje, okusio slasti pobjede.

Prethodno, medutim, moram nauciti i pridržavati se Drugog Zavjeta Uspjeha:

Nikada više necu dopustiti sebi da osvit docekam bez putokaza.

U prošlosti, buduci da sam imao tako malo vjere u svoje sposobnosti, imati bilo kakav cilj, veliki ili mali, izgledalo je kao puka ludost.

Zbog cega, pitao sam se, pred sobom imam sitne ibeznacajne ciljeve – da li samo stoga da bih zadovoljio svoju oskudnu nadarenost?

Kakvu to razliku cini u opštem poretku stvari? I tako, svakog dana, izlazeci u svijet, stalno se spoticuci, bez kormila i bez mapa, u nadi da cu nekako preživjeti do smiraja dana, sve vreme sam sebe pritvorno ubjeđivao da samo treba da sacekam pravi trenutak, ili da mi se sreca promjeni, a ipak, ni za casak istinski ne vjerujuci da ce mi se buducnost ma u cemu razlikovati od prošlosti.

Plutati, tako, iz dana u dan, veoma je lako.

Nisu potrebni nikakvo umjece, ni napor, ni bol ni trud.

S druge strane, postaviti sebi zadatke za jedan dan, ili jednu nedjelju, ili jedan mjesec, i ostvariti ih, nije nimalo lako.

Iz dana u dan govorim sebi: Pocecu sutra.

Tada nisam znao da se ta ‘sutra’ mogu naci samo u kalendarima budala.

Slijep za vlastite, budalaste mane, svesno sam tracio svoj život na ko zna kakve koještarije; i da nije bilo ovih svitaka, sve bih još uvek odlagao, dok ne bi bilo prekasno.

Jer, postoji neizmjerna razlika izmedu kasniti i zakasniti.

Nikada više necu dopustiti sebi da osvit docekam bez putokaza.

Život sam provodio u sokaku budala. Imati uvjek namjeru da se zapocne nov i bolji život, ali nikako ne nalaziti vremena da se to i ucini, isto je što i odreci se hrane i pica i spavati iz dana u dan, sve dok smrt ne dođe.

Kao i toliki drugi ljudi, prevelik broj godina bio sam ubjeđen da su jedini vrijedni ciljevi oni najviši, koji donose bogata uzdarja u zlatu, slavi i moci.

Kako sam samo griješio!

Danas mi je znano da umni ljudi nikada ne postavljaju sebi visoke ciljeve. Takve, velicanstvene ciljeve, oni nazivaju snovima, i skrivaju ih u svom srcu gdje ih ostali ne mogu vidjeti, niti im se izrugivati.

Potom, svako jutro docekuju sa ciljem koji ce ostvariti baš tog dana, sigurni da ce sve što su zamislili biti okoncano pre no što pođu na pocinak.

I uskoro ce od svakodnevnih postignuca narasti citava hrpa, kao kad mrav sabere zrnca pjeska; i, na kraju, citava palata bice sazdana, dovoljno prostrana da se u nju smjesti bilo koji san.

Uistinu, nije to teško postici – pošto jednom budem naucio da zauzdavam svoje nestrpljenje i da život živim od jednog do drugog dana.

A mogu to da ucinim.

I, učiniću.

Nikada više necu dopustiti sebi da osvit docekam bez putokaza.

Bitka za uspjeh napola je izvojevana kada covjek stekne naviku da sebi postavlja ciljeve i da ih ostvaruje. Cak i najjednolicniji domaci posao postace podnošljiv ukoliko svaki dan provodim sa svješcu o tome da me svaki zadatak, ma koliko zametan i zamoran bio, za još jedan korak bliži ostvarivanju mojih snova.

Divan, zaista, nacin da provodim život; jer, ukoliko me jutro ne obaspe novim radostima, dok obavljam ono što sam naumio da tog dana obavim, i ukoliko me vece ne pocasti novim uživanjem, zbog toga što sam obavio ono što bejah naumio – zaista, ne bi imalo nikakvog smisla cak ni da ustajem iz postelje.

Savršeno sam sada ubjeđen da život, baš kao i zaigrana djeca, može biti ispunjen radošcu – kada se covjek probudi sa saznanjem da ga vec ceka jasno obilježena staza.

Znam, sada, gdje sam.

Ali, isto tako, znam i kuda ciljevi koje sam sebi zacrtao želim da me odvedu.

Da stignem odavde donde, nije mi potrebno da vec ovog casa znam kakvi me sve zaokreti i obrti cekaju na mom putu.

Ono što je najvažnije jeste da sam vec priveo kraju prvi svitak, a evo, sada, i drugi; da se više nikad necu osvrnuti za onom sumornom prošlošcu kada dani nisu imali ni pocetka ni kraja, i kada sam se nalazio izgubljen u pustinji ispraznosti, ni sa cim ispred sebe osim poraza i smrtnog casa.

Sutra, zadacu sebi novi cilj!

I narednog dana!

I dana koji dolazi posle njega!

Nikada više necu dopustiti sebi da osvit docekani bez putokaza.

Nekada, cjenkao sam se sa životom za sitne pare i život nije htio da mi pruži više; ali, mojim godinama rada za robovsku platu sada je došao kraj.

Sada znam da ce mi, ma koju platu da od njega zatražim, život bez oklijevanja dati.

Sunce me ne obasjava stoga da bih se sa tugom spominjao jucerašnjice.

Prošlost je mrtva i pokopana – i umalo da nisam sebi dopustio da budem pokopan zajedno s njom.

Ali, dosta suza!

Neka suncevi zraci obasjaju sutrašnja obecanja… i mene s njima.

Nikada više necu dopustiti sebi da osvit docekam bez putokaza.

———————

Lijep pozdrav!

Refik Hrvić

Kontakt:

Mob: +387 (0)61 081 487 – mobilni koji mi donosi zaradu

Skype: prijatelj63

Email: scnetworld@alfa-lider.ws

Facebook: www.facebook.com/hrvic.refik

Twitter: https://twitter.com/Biznis_SCnet

www.alfa-lider.ws

www.edukacija.alfa-lider.ws

www.scnetworld.com

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *