1. zavjet uspjeha

Prvi zavjet uspjeha: “Nikada više neću sebe ni potcjenjivati ni sažaljevati.”

Prvi zavjet uspjehaRođen sam da uspijem, ne da trpim neuspjehe. Rođen sam da visoko dižem glavu u pobjedama, ne da je saginjem u porazima. Rođen sam da kušam slasti pobjede, ne da kukam i jadikujem.

Šta se to sa mnom zbilo?

Kada su se to moji snovi rasplinuli u sivilu osrednjosti, u  kojoj obicni ljudi odaju priznanja jedni drugima kao da su postigli ono najviše?

Ne postoji covjek koga drugi mogu toliko zavaravati, koliko je on sam u stanju da zavarava samog sebe.

Kukavica je ubjeđen da je, zapravo, samo oprezan, a tvrdica da, samo, vodi racuna o svakoj pari. Ništa nije lakše nego se samozavaravati, jer je najlakše povjerovati u ono šta želimo da povjerujemo.

Niko, u citavom mom životu, nije me obmanjivao toliko, koliko sam to sam sa sobom cinio. Zbog cega uvjek iznova nastojim da svoja sitna postignuca, ili promašaje usljed nedostatka sposobnosti, prikrijem citavim bujicama rijeci? I, što je ponajgore, poceo sam vec i sam da vjerujem u svoje izgovore, hotimice krcmeci svoje dane za sitne pare, istovremeno se tješeci pomišlju da stvari mogu biti i gore.

Ne, nikad više!

Vrijeme je da u ogledalu stanem proucavati odraze svog lica, sve dok ne shvatim da je najgori neprijatelj kog imam… da sam to ja sam. Najzad, u ovom cudesnom trenutku dok ispisujem svoj prvi svitak, koprena samoobmana pocinje da mi se uklanja s ociju.

Poznato mi je, sada, da na svijetu postoje tri vrste ljudi.

Prvi uce na vlastitim iskustvima – i to su oni mudri.

Drugi uce iz tuđih iskustava – i to su oni srecni.

Treci ne uce ni iz vlastitih, ni iz iskustva drugih – i to su budale.

Ali, ja nisam budala. Od ovog casa, stajacu na sopstvenim nogama, i užasne stake samosažaljenja i samoprezira odbacicu jednom zauvjek.

Nikada više necu sebe ni potcjenjivati ni sažaljevati.

Kako sam samo budalast bio dok sam u ocaju stajao pokraj puta, zavidno gledajuci kako prolaze uspješni i bogati.

Da li njima bjehu darivani jedinstveno umjece, rijetka inteligencija, junacna odvažnost, nepokolebljiva ambicija i druga izuzetna svojstva koja ja ne posjedujem?

Da li su, možda, na raspolaganju imali više sati, i to svakog dana, da obave svoje silne zadatke? Da li, možda, imaju srca puna samilosti, ili duše preplavljene ljubavlju, te se na taj nacin razlikuju od mene?

Ne!

Bog nema miljenike. Svi smo mi nacinjeni od iste gline.

Danas mi je, takođe, poznato da tuga i porazi koji su me pratili kroz život nisu samo i jedino moji.

Cak i najumniji i najuspešniji ljudi ovog našeg svijeta imaju trenutke kada im se srca slamaju i kada doživljavaju poraze; ali oni su, za razliku od mene, shvatili da nema spokoja bez nevolja, da nema predaha bez naprezanja, smjeha bez cemera, niti pobjede bez borbe – i da je to cijena koju uvek placamo u životu.

Bilo je trenutaka kada sam spremno i laka srca placao tu cjenu; ali, cesta razocarenja i porazi postepeno su krunili moju samouvjerenost i moju hrabrost, baš kao što i vodene kapi, vremenom, izdube i najtvrđu stijenu.

Ali, sve to je sada iza mene.

Nisam više jedan od onih živih mrtvaca, koji uvek ostaju u sjenci drugih, krijuci se iza bjednih izgovora i opravdanja dok godine zaludno prolaze.

Nikada više necu sebe ni potcjenjivati ni sažaljevati.

Danas mi je znano da se strpljenjem i vremenom može postici više nego snagom i strašcu.

Godine osujecenosti spremne su da budu požnjevene. Sve što sam uspio da postignem, i sve što se nadam da cu tek postici, ostvario sam i ostvarivacu posredstvom tog skapavajuceg, strpljivog i istrajnog procesa neophodnog da se izgradi cak i jedan mravinjak – zrno po zrno, misao po misao, korak po korak.

Ukoliko dođe preko noci, uspjeh se cesto rasplinjava kad svane dan. Pripravan sam sada, međutim, za citav život prožet srecom, buduci da sam napokon pojmio mocnu tajnu koja je ostajala skrivena u godinama koje su prema meni bile tako surove.

Neuspjeh je, u izvjesnom smislu, otvoren put prema uspjehu, baš kao što nas svako raspoznavanje onoga što je pogrešno navodi da sa svom ozbiljnošcu tragamo za onim što je istinito; i svako novo iskustvo, pri tom, ukazuje nam na neku mogucu grešku koje cemo, kasnije, nastojati da se brižljivo klonimo.

Staza kojom sam hodio, cesto kvašena mojim suzama, nije bila protraceno putovanje.

Nikada više necu sebe ni potcjenjivati ni sažaljevati.

Hvala ti, Gospode, što danas svoju igru igraš sa mnom, i što mi u ruke stavljaš ove dragocjene svitke. Nalazio sam se na najnižoj oseci svog života; ali, trebalo je da znam da je baš to trenutak kada nova plima pocinje da se razrasta.

Nikada se više necu sa žaljenjem obazirati za prošlošcu. Ona se više nikada nece vratiti.

Umesto toga, uz pomoc ovih svitaka, oblikovacu sadašnjost, jer se radi o mojoj sadašnjosti; i krenucu dalje, napred, bez straha, lišen sumnji i odbacivši svako ocajanje, u susret tajanstvenoj buducnosti.

Stvoren sam po liku i oblicju božjem, i nema niceg što, ukoliko se potrudim, ne mogu da postignem.

Nikada više necu sebe ni potcjenjivati ni sažaljevati.


Lijep pozdrav!

Refik Hrvić

Kontakt:

2 Responses to 1. zavjet uspjeha

  1. Amir Camdzic says:

    Pozdravljam.

    U cemu je tajna?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *